14.03.2011., ponedjeljak

zivot je takav da sad jedem jabuku

I mozda cu zauvijek biti okrugla, poput jabuke. I mozda cu zauvijek biti rumena, poput jabuke. Zato sam je sad pojela jabuku da ne zaboravim kako cu mozda zauvijek izgledat.

Kroz zivot sam naucila skole, na ruzan nacin. Neki su ucili i kroz jos ruznije zgode al ne mogu biti skromna sad. Na ruzan nacin naucila sam kako zagrist jezik i da to ne boli.

Poslozim si zivot taman da pomislim kako se napokon smijese zvijezde a onda se dogodi sjekira koja sve polomi na niz sitnih, ostrih dijelova.

Cista hrvatska zbilja. Od prvog dana kad sam se zaposlila znala sam da cu morat 3 puta vise dokazivati zasto sam tu gdje jesam. Bilo mi je jasno da nikome ne moram pruzati ruku jer su svi znali ime, cija sam i moj pozivni kod. Grizla sam jezik i s vremenom me postalo briga jer ono sto ne mogu promijenit ostavljam tako.

Ne pada mi napamet ikome se opravdavat jer i ona najvaznija karika u timu dala mi je do znanja da sam tu da se izborim za ono sto sam zasluzila. No, iz dana u dan oni ispod njega podsjecaju me da to nije tako.

"Bilo bi drugacije da ti ne cuvaju ledja". Odzvanja.

"Da sam ja gazda to nebi tolerirao". Odzvanja.

Pruzena mi je ruka mira, tocnije za nesto sto sama nisam kriva bit cu sankcionirana. Ne pati me sto necu dobivati placu a sjedit cu u uredu, kao i do sad koliko god treba i ne treba. Pati me red rijeci i odnos.

Danas si valjda kriv jer si se rodio u krivoj kuci. No, ja sam u svoja gotovo 3 desetljeca svakoga dana bila kriva zbog te kuce.

Nocas necu spavat i ne uzimam nista srcu al me bole oni ostri komadici koje je sjekira zarila. Radit cu nocas i nece bit prva noc..i na tren cu plakat i na tren se smijat.. jel je uopce moguce da sam danas cula rijeci koje sam cula?

Jedva cekam dan kad cu pobjec iz firme i odnijet posao sasobom.
- 23:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

07.03.2011., ponedjeljak

nestala ili nestajem (drugi dio)

Veceras sam postavila ono najgore pitanje "sto ima novog?" a ni sama na njega ne mogu odgovoriti. Tako je izgledala i prosla godina.. puna pada..

Ne znam dal je bilo gore boriti se sa bolescu, ispitima, diplomom ili zeljom da napustim cvrsto tlo. Epilog svega bio je tezak potres mozga i veoma stresan povratak kuci. Nije bilo mora, ni ljeta, ni radosti a vec je napadao prvi snijeg.

Strpljenja na bacanje, zelja mnogo manje, potreba najmanje i konacno eto me opet u moru razocarenja i ludosti. U koga god sam vjerovala..pokazalo se da nisam trebala. Trebat ce mi vremena da prihvatim pravila igre koji su drugaciji od onih na koje sam navikla. Trebat ce mi vremena da prihvatim da je sve borba. Najveci je problem sto nemam vise snage. Na rubu sam. To ne govorim samo danas, jucer, unazad godinu.. sto god sam prosla u svom kratkom zivotu bilo je jezovito tesko i gutala sam i trpila sam i nisam odustala. Sad sam na rubu.

Rasplacu me oni koji mi govore ono sto ni ne sanjam o sebi. Rasplacu me oni koji me uvjere da nista ne vrijedim. Gdje je nestala zlatna sredina?

Mozda sam ta zlatna sredina upravo ja samo nikako se izborit da ona izadje na vidjelo.
- 00:09 - Komentari (2) - Isprintaj - #

06.03.2011., nedjelja

nestala ili nestajem

Vise od godine je proslo i sa slike sebe sam gotovo izblijedila. Nedace

Trebala bih biti sretna jer prezivjela sam, ponesto i pobijedila al nazalost i izgubila. Tuzna sam.

Ima li sto gore od osjecaja da dani prolaze i prolaze, mimo i kako sa danima prolazi i sve drugo? Ona izreka, cini mi se Ujeviceva, koja kaze da nam uvijek tako malo za srecu treba sad mi odzvanja.

Vani je sunce a ja sam vec vise od godine dana daleko od njega.

Fali mi zanosa i ljubavi, ponosa i njeznosti, fali mi sigurnosti. Dosta mi je igara i dosta mi je spletki, dosta mi je onih neodlucnih i dosta mi je onih koji me hvale. Zar je tako tesko vidjeti me kao svjetlo i drzati me pored sebe?

Umorna sam.

Necu nikada shvatiti zasto u trenu kad uzletim brzo padam..iako sam sigurna u svoje zelje i mogucnosti? Prokleta nepravda!
- 16:34 - Komentari (2) - Isprintaj - #

03.01.2010., nedjelja

moras ih sakupiti sve

Tko bi mi dao ove godine koje nosim u podocnjacima, onim crnim vrecama u kojima leze mrtvi ostaci zivota? Prevarim i samu sebe svojom igrom "moras ih sakupiti sve".

Nove godine, nove odluke? Svima su znane.

Al eto, ne znam koji to narod slavi negdje pocetkom decembra nove pocetke - ja sam ih proslavila. Tezina zlocina velika, kazna prevelika ali what a hell! Nesto moras i iskusiti da znas gorku stvarnost i sto su zablude.

Nije bio sretan ("nesretnik")al nece nikad ni biti sretan onaj koji na svijet gleda gutajuci gorke knedle. Ja sam pak zanemarila kariku u kojoj ne da nisam bila sretna vec je unistio svaki atom moje snage > bezveze. Krivac sam ja.

Pokusat promijenit sto se ne moze promijenit dovodi do 10kg viska?! 3mj - 10 kg! Svaka mi cast. Sad izgledam ko buhtlica. Naucila sam svoju lekciju jos jednom : lako se udebljat a tesko je vratit se na staro.

Nisam osvetnik, ni zoro, ni superhik ni ket-vumen..al sto te ne ubije ojaca te. U prvoj prilici dobit ce ono sto zasluzuje : ono sto je moje, ostaje moje i bez mog dopustenja nema podjele. Pokleknut ce ("nesretnik") jer znam da oce.

U vrijeme kad je pao snijeg i okovao ulice, kad se ledilo na sve strane pojavio se onaj ("M") koji mi je dao forcu da ni ne osjetim tezinu odluka. Ipak i priznajem.. svim silama da zaboravim "Nogometasa" usla sam u ralje bespomoci i jada, zaleci nekog ("nesretnika") trazila podrsku koju nisam dobila. "M" je osjetio to. Kako znam da je? Bez pitanja i zalbe presao je pola grada da me odvede kod "nesretnika" a nakraju je tiho rekao "Hoces da za 2h dodjem po tebe i odvedem te doma?". Nisam htjela - zeljela sam jos jednom vidjet tu "nesrecu".



Slijedeceg dana sam vec ludovala do jutra s pjevacem Parnog Valjka i odonda se redaju "moras ih sakupiti sve". Igrica je totalno luda > nabijena svijetlima i nizom nejasnih scena kao iz japanskih filmova. Ludog li smijeha, novi nadimak mi "alkoholne pare" i scena "Drago mi je, zgodan si". Mozda je bolje muskom rodu da ne nalijece na mene jer netko bi mogao nastradati a mozda i je..

Idemo dalje.. godina za 10, "moram ih sakupiti sve" i nek se okrene vec ponedjeljak 04012010. NE volim ponedjeljke al ovaj ce bit potpuno drugaciji i ludji. Uvjerena sam!

kisses
- 21:35 - Komentari (5) - Isprintaj - #

19.11.2009., četvrtak

pratim ..

Zanimljivo je kako ponekad ne postoje sredstva kojima mozemo direktno utjecati na ono sto zelimo da se ostvari al postoje sredstva kojima mozemo indirektno utjecati. Ta sredstva su nas osmijeh. Sredstva mnozina, osmijeh jednina. Dakle, ipak su u pravu oni koji kazu da je za srecu potrebno malo i obicno nam to malo fali.

Cim odem u Velegrad jednim udarcem torpeda. Daleko od ociju, daleko od srca. Prvoga puta je bilo tako. Drugoga puta vise nisam razmisljala al sam potonula.

Nevjerojatan je osjecaj kad znas da postoji ona osoba koja je preslika tvog vlastitog ja u poboljsanom izdanju. Smijeh, mir. On postoji. A tek onaj pogled.. kad gledas i ne vjerujes? Taj osmijeh.

I eto me opet tu u svom sobicku da napisem koju rijec. U Velegradu uzivam u neimastini i nimalo mi ne fale cari interneta. Ovdje pak uzivam u blagodatima svega. Izgleda da sam samo ovdje sretna, iako ne bih smjela bit. Al sretna sam. Lakse je biti blize problemu nego dalje. Teze je glumiti al lakse je ovako.

Pratim svoje korake ljubavi tiho. Pratim njega. Suzdrzavam se da ne pretjeram, al cesto ne mogu odoljeti. U trenucima kad me i izbaci iz takta, ponosna sam na njega. Nije toga svjestan, mozda ni nece nikad ni biti, al ponosna sam na svaki korak kojegapravi. Moja draga Zamojac zna te trenutke kad vlada nezadovoljstvo al ne mogu pobjec od toga da me srce ne vara jer kazu da je ljubav onda kad zelimo da druga strana bude sretna iako mi sami nismo sretni. On zbog svakog svog osmijeha zasluzuje samo iskrenu srecu. Zato ga i pratim, dokle god bude htio.
- 13:53 - Komentari (3) - Isprintaj - #

15.10.2009., četvrtak

ja nisam student..

Pred par dana otisla sam u banku i zatvorila sve racune osim jednog. Receno mi je da mogu otvorit studentski paket a po 1000.ti put sam to odbila. Valjda sam jedini slucaj koji ima racun otvoren na punomoc oca i na koji otac ima opunomocenje. Zajebana spika je zavrsila - rjesila sam se opunomocenja i sad sam samo na punomoci i ocu mogu ostat duzna love i love. Isto popodne otisla sam u drugu banku - trebalo je pustiti jos 10 potpisa. Odbila sam. Moja majka je neko vrijeme pokusavala otkupiti kcer, mogla sam to i iskoristit.. sad mi je opet to isto ponudila. Odbila sam. Pustila sam 5 potpisa i umjesto studenta u kompjuter sam upisana kao stomatolog. Mozda cu to i biti s obzirom za koju lovu se mogu zaduziti.

Povrh svega nisam ni ucila. Nije pitanje volje jer volje ima. Nije pitanje ni truda jer i truda ima. Pitanje je mog mozga jer da ja nisam student ja sam glupa. Drzim kocnicu cvrsto do trena kad se otkoci i misli krenu. Isprva se radilo o tek kilometru a sad je vec 300 kilometara tezak put kojekakvih pitanja. Zasrat cu, vec vidim. Ako nece sam pobjec, odgurnut cu ga svojim strahom. Jebiga, ja nisam student ja sam vec penzioner propustenih prilika!

I sto rec za kraj? Zasto mi netko neda odgovor, rjesenje, dioptrija mi prevelika.. kugli nemam, gatat ne znam..proklet bio strah.
- 00:41 - Komentari (4) - Isprintaj - #

06.10.2009., utorak

strah..

Da li je moguce imati strah od necega sto ne znas? Da li je moguce nekoga znati a ne poznavati? Pogledom u oci vidjeti sebe i nikoga vise, osjecati svaki trzaj..?

Nocas mi je srce poskocilo, strecnulo me u grudima. Nisam spavala. Ne spavam nocima a sad nisam spavala zbog tog poskakanja. Opet kompleksna shema i potpuno drugaciji odnos : On i ja, prosli zivoti, bolesti i djeca. Mene nije strah truda i moguceg razocaranja, zivot me naucio da vise ne vazem i ne razmisljam o klisejima i neugodama. Ne zelim se nikome nametat, niti se zelim uplitat, ne zelim znacaj kojeg ne mogu zasluziti. Zelim slusati.. tu tisinu. Zelim gledati taj sjaj... u ocima.

Galopirajucom brzinom usao je u moj zivot kao da trazi moje odgovore. Ne znam dal imam vremena dati mu ih. On je mene pronasao, ja sam njega prihvatila. Ima li sto ljepseg od tog? Nema. Vratila sam se u trenu u neke godine kad sam bila zvrckava mala bez predumisaja.. i sad to tu pokusavam napisat?! Nemoguce je sve misli sazeti u tek nekoliko recenica i izrazit osjecaj koji nosim. Sretna sam sto postoji osoba kao sto je On jer nista ni ne ocekujem a osjecam da dobivam. Strah me sto postoji jer ne sjecam se kad sam bila toliko prirodna. Priroda je cudna stvar, mene u poretku uvijek zafrkne. Hoce li i ovaj put? Vidjet cemo.. uz suzu i osmijeh sto moze bit?! a duga ;-) jer sto drugo daju sunce i kisa? Duga ..
- 17:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

01.10.2009., četvrtak

uvijek djeca



Mozda zivot krene u nekom trenu ulijevo s puta al mudri su izrekli da ako si 7 puta pao, 8.i ces se isto ustati. Nista nije toliko tragicno da nebi bilo komedicno (kojeg li izraza).

Mamini nalazi uredni, iako ne izgleda najbolje i javlja se novi problem al kad se sjetim sto je sve napravila u zivotu mogu reci da je jedan od najvecih fajtera kojima sam stisla ruku. Volim ju, danas jednako kao i tatu.

Moji nalazi su prokomentirani sa "mogao bi biti dvosjekli mac" i zasad me prosao i sok da ista moze biti moguce.

Veci sok mi je pressing oko faksa, nema rokova a rok za diplomu je sve blizi. Kako to rjesavam? nazalost samo hranom i hranom i koliko god jadno zvucalo i bezobrazno jer ne stanem u hlace - tako se trenutno osjecam. Vec mjesec i po dana nisam mrdnula dupetom da bi pedalirala ili rolala, da bi potrcala?! Al vaznije mi je da mi je psiha zasladjena slatkim.

Ono sto je jos sladje je jedan osmijeh. Ne znam dal ce ostat samo osmijeh ili ce se pretvorit u nesto drugo. Znam samo jednu stvar - ulijeva snagu. Mogu zeljet i mogu u tome biti glasna, bas me briga sto si misli - vidim ga ocima djeteta kojemu je nakon 1h caja probudio onu snagu na koju sam zaboravila jer budna sanjam. Da, posljednjih mjesec i pol ni ne spavam. Ruzan je osjecaj da spavam po 2h, nekad u 2, nekad u 3 navrata tijekom dana i da ne znam kako se tome oduprijet. Strah me. Cega? Strah me da ja mogu vise nego dajem a da tijelo nece izdrzat. Strah me prihvacanja sebe i mogucnosti da me prihvati. Kazu da je zdravo imati strah, to znaci da nam je stalo.

A do cega je meni stalo? Do osobe o kojoj puno znam a ne znam nista, jer vidjela sam ga tek 1h.

Uvijek su neka djeca u djiru..ili se to pocelo u meni javljati dijete - hrabro za sve druge a krhko kad ostane samo. Jedno smo na vani a drugo smo iznutra..
- 00:31 - Komentari (2) - Isprintaj - #

08.09.2009., utorak

a nije bilo unuka?



kao u reklami "nije bilo od jabuke" mogu kriknut "a nije bilo unuka?!?" vidi se da ujutro idem na ispit.. jer inace nebi pisala post!

dakle, Nogometas je imao curu ili ima (same shit)..a zadnji Frajer je mojim dolaskom u nj. grad saopcio da se razvodi i ima sina. Sto slijedi? neki i sa unucima?!?!? anbilivibl.

Spancirfest je bio zbilja festival dobrih emocija. Suocavala sam se sa Frajerovom bivsom koja je ostrokondza prve klase da i dijete place od muke. Suocavala sam se s ushitima kako sam lijepa, decki me slikali kad god su mogli.. Frajer je bio divan i fin domacin sa posebnim smislom za salu. "mi zivimo zajedno a jos uvijek nismo u vezi" je jedna od recenica koju je izjavio u drustvu svojih najblizih. No, sto, vikend je prosao..sve lijepo i neoptereceno.. a ja i bez pitanja znam da to nema buduce radnje..

Nogometas se pak neki dan javio.. onako ovlas.. imam osjecaj da mu se nesto dogodilo al ne mogu mu poslat sms. bilo bi to isuvise jadno od mene, nakon svih lazi..

Jedino mi osmijeh zbilja ostaje.. sto je blizi 17.09. to sam ja vise u strahu.. zbog majke, zbog sebe.. zbog sebe.. njoj to ne priznajem. Nije mi do niceg posebno.. osim cokolada i sladoleda, imam prvi put u zivotu trbuh - napet je kao da sam u 4.mj trudnoce.. sto je to rak? ne znam..mozda saznam.. Ne znam koga cu kriviti ako otac uz nju i mene dobije na teret.. jer lako za mene tvrdoglavu i mladu - borit cu se, a ona mi sa svakim danom mase... i mase..

jedino osmijeh ostaje..
- 00:07 - Komentari (4) - Isprintaj - #

24.08.2009., ponedjeljak

suma sumarum..



Kako sve dogadjaje sazet da post ne bude predugacak. Bilo bi dovoljno napisat "Ljeto" i sve bi bilo jasno. Ljeto jos traje a moje se zavrsava, bar ovaj dio na moru. Nocas necu spavat, spakirat cu stvari, sjesti u bus i mahnut, zalosna sto pustam svoj grad i more..sto ludovanje mora stat. No, frendica ima pravo.. jos malo malo pa bi zavrsile na Rabu tako da to pustamo za slijedece ljeto.

S Nogometasem sam zadnje pricala pred 2 tjedna, nakon super izlaska uslijedio je moj ishitreni poziv za razgovorom. Izgledalo je idilicno al moja pomisao bila je "seri se, ne pusim vise". Nakon 2 dana nazvala me frendica i ukratko rekla da je istina da je u vezi i da uvijek ima neku sastrane i bla bla. Znao je otprilike dan kad idem za Velegrad i ja sam se prestala javljat jer je on sam rekao da ce se javiti. Nije se javio.

Proslu subotu frendica i ja smo krenule u Nogometasevo "selo" na lokalnu festu. U autu nas 4, manje vise se nitko nije znao for real..vezivala nas je jedna osoba - moj Nesudjeni (kolega u kojeg sam bila zaljubljena, davno). Pilo se s konotacijom da T. i ja smo sudjeni za curu i decka. Kako je vecer zavrsila? T. i ja smo napravili plesni show, brijali i prepijana sam nas sve dovela doma. Slijedeci dan je sve prao mamurluk i ludilo od umora i nikome se nije dalo van pa smo T i ja provozali se Istrom, brze bolje sam ga izbacila u svom gradicu i pokupila frendicu. Otisle smo samo na pice u Nogometasevo "selo" al se povratak i cuganje opet oduzilo do jutra. Tek sto smo dosle vidjela sam Nogometasa u drustvu nekih cura i nekog lika, intuicija mi je ukazala koja bi mogla biti ta njegova "cura" i bez treptaja u oku i skakanja srca, s prevelikim osmijehom prosla sam pored. U mjestu nije bilo lika od 20 - 50 kojeg nije boljela vilica zbog mene al fuckalo se meni za likove (decki su ko jaje jajetu, cure ko kokos kokosi) vec me zanimalo vino. Runda, dvije, tri.. uskoro nam je prisao jedan decko kojeg na prvi pogled sam okarakterizirala sa "frajer" i nisam drznula ni osmijehnut se ni izustit rijec. Frendica je bila rjecita i ubrzo se spika pretvorila u druzenje Njega, nas dvije i nj. simpa frenda.

"Ti zasigurno imas puno udvaraca?"

Ubrzo sam primjetila kako nam prilazi netko s ogromnim osmijehom - prijatelj od Nogometasa, onaj koji me komplimentirao sa "pravom curom za Nogometasa".. moja reakcija bila je kiseli osmijeh i tek klimanje glavom. Islo mi je nazivce sto se sjeo taman da moze slinit nad mojom pojavom i slusat nasu spiku. Nisam se dala, zgrabila sam "frajera" i svi smo se uputili u sator gdje su lokalci ludovali nad komercijalom. Brzo smo se uhodali u runde pica i plesa, radili show nasred trga dok su nas svi zavidno i toboze s visoka gledali.. ipak, bili smo to "frajer" i ja. Htio je da uzmem nj. broj, dala sam nj. frendu svoj.. nisam uzimala nista. Bio je fin iako izgleda kao borac ultimate fight-a, nije se ni drznuo poljubit me ili provocirat, cekao je tren da budemo sami a imali smo i problema sa lokalcima i povicima "su, su, popij si jos malo, izgledat ces bolje". Rekao je "Znas kako ide. Necu se javit u pon, ni u uto, ni u sri a vec u subotu idemo doma pa te zvrcnem kad dodjem doma". Pao je i poljubac, bio je fin.

Posljednji dani u mom Gradu su tek tako prosli i na ugodno iznenadjenje javio se vec u petak. Culi smo se i jucer..javila sam mu se danas. Sl. vikend idem kod "frajera" i intuicija mi govori da se to nece izjaloviti. Ipak, u tijeku je festival dobrih emocija i kako god zavrsilo bit ce dobro.

Usput, izgubila sam peraju i netko ju je oteo.. manijak ni ne zna sto ce s njom a meni je bas pasala..dobro da odlazim jer bi me na moru rastuzivala ta pomisao da vise ne glumim sirenu.

suma sumarum, mozda djeluje da je ljeto gotovo.. al najsladji dio tek slijedi, vjerujem u to ;-) Ovo ljeto je jebenica
- 00:40 - Komentari (3) - Isprintaj - #

< ožujak, 2011  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Ožujak 2011 (3)
Siječanj 2010 (1)
Studeni 2009 (1)
Listopad 2009 (3)
Rujan 2009 (1)
Kolovoz 2009 (2)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (3)
Travanj 2009 (3)
Ožujak 2009 (3)
Veljača 2009 (10)
Siječanj 2009 (8)
Prosinac 2008 (5)
Studeni 2008 (4)
Listopad 2008 (2)
Rujan 2008 (8)
Kolovoz 2008 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Kej ispisuje retke u potrazi za odgovorima. U svemu je volja glavna a trud ce se isplatit.
Snagu svog tijela i duha ne moze pokazati za dana medju ljudima koji ne razumiju da postoje i kod najhrabrijih trenutne slabosti a i vodjena je onom :


"Smij se i svi ce se smijati s tobom. Placi i plakat ces sam" (Wheeler Wilcow)

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

autor: Spy_Kate

Kej gleda zivot kroz ruzicaste naocale vjecno nataknute jer :

"Ne zna zivjeti tko se ne zna pretvarati" (latinska)



Kej voli putovati mislima, ulicama, gradovima i razlicitim svijetovima i drzati se one :

"Pokazi put onomu koji luta" (latinska)

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

autor: Kej

Kej je uvijek budna i budna sanja :

"Pravi umjetnici života ne žive dulje,ali žive više." (N.N)

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

autor: Kej



Nije vazno koliko je vas zaslo u moj svijet, vaznije je da ste to ucinili.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

autor: Kej

Assilletta
Bajkoviti snovi
Dream Maker
Huntzbergerica
Ima jedan svijet
Promatram,razmisljam
Sanja ...
Santea
Smotani
Svjetlost svjetlosti
Tip koji sjedi
Zamojackiss
Walkingcloud

Grad u kojem se nisu sreli a trebali su..Free Image Hosting at www.ImageShack.us

autor: Kej

Vjeciti grad u kojem su koracali a nada se Kej da ce se i u njega vratiti.. jer svi putevi vode k njemu.. i on ce ostat Kejina vjecna ljubav bas zato sto je Nedostizni..Free Image Hosting at www.ImageShack.us

autor: Kej

design by Ruby Nelle